Prijatelji Konavoske Baštine
prijatelji.konavala@gmail.com

AR Atelier na Grudi je 9. kolovoza slavio. Na jedan dan postao je mjesto sastanka ljubitelja konavoske nematerijalne baštine, naročito konavoskog veza i svile. Od 9 sati ujutro pa do duboko u noć izmjenjivali su se programi u kojima su sudjelovala i djeca i odrasli, stranci i domaći ljudi. Ovo je bio prvi put da se na Grudi organizira manifestacija kojoj je cilj održanje zaštićene nematerijalne baštine Konavala. Nematerijalna baština, za razliku od zaštićene spomeničke baštin

Veliku Gospu ove 2024. godine pamtit ćemo po velikoj folklornoj priredbi koja se održala povodom 70. godišnjice KUD-a Čilipi, 30. godišnjice Klape Čilipi te 50. godišnjice Zavičajnog muzeja Konavala. U čilipskoj Precrkvi kako je padala noć, tako su se gomilale razgaljene skupine plesača, svirača i ostalih koji su došli obilježiti ovu veliku obljetnicu. Od najmlađih do najstarijih u konavoskoj robi, ponekad sve tri obiteljske generacije zajedno, redali su se rijetko viđeni pri

Evo jedne zanimljive vježbe koja će vam pokazati kako su Konavle izgledale 1837. godine. Godine 1837. austrijska je vlada poslala timove geodeta da mapiraju posjede na području današnje Hrvatske. Namjena je bila za razrez poreza. Izrađeno je pet-šest kopija tih karata, a danas se nalaze u nekoliko hrvatskih arhiva, ali, zanimljivo, ne iu Dubrovačkom arhivu. Dolje prikazani primjerak vjerojatno je iz Glavnog hrvatskog arhiva u Zagrebu. Da biste vidjeli ove karte, idite na Arca

Godine 1994. hrvatski je novac zamijenjen s dinara na kunu. Promijenjen je u euro (€) 1. siječnja 2023. U hrvatskom jeziku kuna je kuna (srodna lasici i kuni). Kunino je krzno u antičko doba bilo izvozni artikl iz mnogih krajeva današnje Hrvatske. Oko 1000. godine poslije Krista gradovi Cres i Beli (na otoku Cresu) morali su mletačkim vlastima plaćati godišnji danak u kunama. Bio je to prvi poznati slučaj da su se kunine kože izravno koristile kao plaćanje. Kasnije se kovao n

Dolina Pajaro u središnjoj obalnoj Kaliforniji poznata je po voću i povrću. Glavni grad u dolini je Watsonville s oko 50.000 stanovnika. Prva željeznička pruga u dolini Pajaro prošla je 1873. godine, a željeznice su slijedili trgovci voćem. Kupovali su voće i povrće na veliko i slali ih u veće gradove poput San Josea, San Francisca i Los Angelesa. Kasnije su ih slali po cijelom svijetu. Prvi veliki mešetari voćem u Watsonvilleu bili su dalmatinski Hrvati iz okolice Dubrovnika