Vlaho Bukovac u novom cavtatskom izdanju
- nikolaradonich
- 15. srp
- 3 min čitanja
Updated: 23. kol
Prije 170 godina 4. srpnja u Cavtatu se rodio veliki hrvatski slikar Vlaho Bukovac. Za hrvatsku kulturnu scenu najznačajniji je kao začetnik hrvatske Moderne. Akademiju Des Beaux Arts u Parizu upisao je 1887. godine i završio je u klasi profesora Alexandra Cabanela (1823. – 1889.). Već kao pariški student proslavio se sa svojim radovima sudjelujući na pariškim Salonima* i tako vrlo rano stekao europsku slavu. Bio je najpopularniji kao portretist, a pozirali su mu kraljevi, carevi, trgovci, akademici kao i običan puk. Zapravo, gledajući danas njegove portrete vidimo puls društvenih događanja kraja 19.
Osim kao portretist bio je izvrstan pejzažist, a kompozicije s mitološkim temama posebna su Bukovčeva ljubav. Slikao je velike zidne kompozicije, predloške za tiskovine, crkveni inventar pa je zasluženo nositelj titule najproduktivnijeg hrvatskog slikara. Danas se njegove slike čuvaju u europskim muzejima, brojnim privatnim zbirkama i hrvatskim institucijama i crkvama.
Vlaho Bukovac osim što je bio veliki umjetnik, on je u društvenim krugovima polučio veliki uspjeh. Gdje god je živio i radio unosio je svježinu i napredak, brinuo se za potrebite i pomagao rodni kraj. Živio je u Parizu, Zagrebu, Beču i Pragu, a uvijek se vraćao Cavtatu, svome rodnom gnijezdu. Svoj pustolovni život opisao je u svojoj Autobiografiji i iz koje doznajemo i intimne trenutke života velikog slikara.
(*Pariški Salon je počevši od 1725. godine bio službena izložba Akademije des Beaux-Arts u Parizu. Salon je bio najveći umjetnički događaj tadašnjeg zapadnog svijeta.)
Rodna kuća Vlaha Bukovca danas je muzej. Ona je sa svojim zbirkama, a naročito arhivskom zbirkom početak svih istraživanja o obitelji Bukovac. I to ne samo o slikarstva Bukovčevih, već života Cavtata s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Smještena u samom središtu Cavtata, Kuća Bukovac je zadržala svoj oblik iz 1902. godine, tipične cavtatske vrtove i sve druge elemente koji su bili određujući za urbani cavtatski prostor toga doba. Već 1922. godine nakon Bukovčeve smrti na katu kuće, u prostoru slikarova atelijera, uspostavljena je galerija koja je bila otvorena za posjetitelje. Tako je mali Cavtat još prije 100 godina imao veliku galeriju i oduševljavao sve koji su ga posjećivali. Galeriju su otvorile kćeri Ivanka i Jelica Bukovac, obje akademske slikarice koje su željele da sjećanje na njihovog oca ne izblijedi. Uza sve peripetije oko statusa kuće, nasljednici su se izborili da kuća dobije javnu namjenu i da je preuzmu kulturne ustanove tadašnje države.
Vlaho Bukovac je umro u Pragu 1922. godine kao proslavljeni slikar i profesor na Praškoj likovnoj akademiji. Nakon njegove smrti njegov rad je uvijek bio tema polemike u akademskim krugovima. Premda je bibliografija Vlaha Bukovca ogromna ipak najveće zasluge imaju Vera Kružić-Uchytil hrvatska povjesničarka umjetnosti (1930. – 2012.) i Igor Zidić (1939. - ), povjesničar umjetnosti, likovni kritičar, pjesnik i esejist, zapravo najveći živući poznavatelj Bukovčeva života i djela.
Kružić-Uchytil je popisala građu Kuće Bukovac kao i većinu djela Vlaha Bukovca. Diplomirala je s temom Vlaha Bukovca i autorica je prve Bukovčeve monografije Vlaho Bukovac – život i djelo koja je tiskana prvi put 1968. godine. Za sve koji su se bavili Bukovcem ovo je bila početna stanica istraživanja.
Brojni su drugi autori pisali o Bukovcu pa su do sada izašli desetci monografija i više stotina članaka o njegovom slikarstvu. Međutim, kako vrijeme prolazi pronalaze se novi radovi Vlaha Bukovca, otkrivaju nove okolnosti, a njegov opus postaje za današnje vrijeme sve zanimljiviji.
Za Igora Zidića Bukovac je cjeloživotna tema istraživanja. Upravo ove godine, svoja saznanja i nove prinose objedinio je u velikom monografskom izdanju na 915 stranica. Izdavač ove monografije Vlaho Bukovac je Kuća Bukovac odnosno Muzeji i galerije Konavala u čijem sastavu djeluje Kuća Bukovac.
Igor Zidić je u ovom izdanju je doprinio sa novim pronađenim Bukovčevim djelima i donio veliku komparativnu sliku kulturnog života u Hrvatskoj za vrijeme Bukovčeva života. U ovoj monografiji je sve što se može znati o Vlahu Bukovcu, bogat i detaljan ljetopis, fotodokumentacija kao i reprodukcije najvažnijih Bukovčevih djela. Kako kaže Josip Belamarić, jedan od dva recenzenta ove velebne monografije: Monografija o Bukovcu otud je summa njegova višedesetljetnog bavljenja fenomenom hrvatske Moderne i ovim slikarom za kojeg veli da je bio ‘globalni nomad prije današnje globalizacije’, erotoman, hedonist, šetač i biciklist, globetrotter i gastarbeiter... a uz potpunu usredotočenost na svoje slikarstvo. (...) Knjiga nudi iznimni čitalački užitak jer donosi čitav kaleidoskop novih zapažanja o pojedinačnim Bukovčevim djelima, a napisana je s karakterističnom autorovom brigom za korištenje hrvatskog jezika.”
Više na:
- https://www.migk.hr/novost/item/1114-predstavljamo-monografiju-igora-zidica-vlaho-bukovac-1855-1922
