Godišnji ritam u Konavlima

Konavle su poljoprivredni kraj. U prošlosti kad su ljudi živjeli samo od svojih resursa morali su živjeti u skladu s prirodnim ciklusima. Pratili su vremenske prilike i godišnji ritam kako bi bili što uspješniji u proizvodnji svojih dobara. Prirodni ciklusi određivali su gospodarske aktivnosti, a posljedično i ritam društvenih događanja kroz godinu. Svetkovine kroz godinu postale su stanice između različitih poljoprivrednih djelatnosti. Tako se kroz tijek godine izmjenjuju godišnja doba sa svojim intervalima koje seljaci dobro poznaju, a sa svecima i praznicima se otpraćaju i dopraćaju.

Oranje

Konavle su već stoljećima katoličkog svjetonazora pa je praznički dan, odnosno dan odmora nedjelja kojoj se pridružuju svi zapovjedni sveci. Osim tih dana Konavljani slave i krsna imena, odnosno svece koji se posebno obilježavaju u određenim selima. Na te dane je zabranjeno raditi u polju, šiti, vesti i druge obavljati radnje koje nisu nužne. Osim odmaranja, ljudi se posjećuju i odlaze u matice na misu.

Iz crkvenog kalendara u Konavlima su najzastupljeniji oni sveci čiji datumi se slave u jesen i zimu. Mogli bismo reći da je izbor svetkovina iz katoličkog kalendara u skladu s prirodnim ciklusima u kojima narod živi. Primjećujemo da je raspored svetkovina uglavnom zbijen u zimsko vrijeme, naročito oko Božića, kad su dani kratki, a noći duže i tada izostaju poslovi u poljima.

Slavlja se nisu organizirala u proljeće koje je najoskudnije doba godine, a niti u rano ljeto kad se tek poljoprivredna godina zahuktava. U jesen i oko Božića odvija se većina slavlja konavoskih seljaka pa tako i zaruke i vjenčanja. Tad su škrinje pune, a puno je i neradnih dana, praznika svetaca pa se za slavlje vjenčanja ne gubi radni dan. Uostalom, izgubiti zimski radni dan manje je šteta nego izgubiti ljetni radni dan. Tako su vjenčanja naših starih uvijek bila organizirana nedjeljom ili na dan nekog sveca, svakako na neradni dan.

Branje maslina

Godišnji ritam u Konavlima započinjao je zimi. Dan svetog Vlaha 3.2. smatrao bi se početkom nove poljoprivredne godine. Od Božića do svetog Vlaha dan produži koliko kokot učini nogom i počinju pripreme za sjetvu.

Nakon toga slijedi korizma pa je proljeće rezervirano za rad i pokoru te odricanje u hrani i piću. Ovo je doba godine kad se ne događaju nikakva slavlja. Potrošene su sve kućne zalihe pa se kaže da je Korizma zrna pozobala i uje polokala. Prvi mrsni obrok bio je za Uskrs nakon čega slijedi topliji dio godine. Kako Uskrs ne pada uvijek u isto vrijeme u Konavlima se prijelaz u topli dio godine računa s danom svetog Jurja ili Đurđeva dana. Tako konavosko pramajeće počinje o Đurđevu danu. Priroda se probudila i nema više prolaska zimi.

Narod obilježava vrijeme brojeći od Nove godine do ljeta u periodima prije i poslije sveti Vlaha, te prije i poslije korizme te od Uskrsa do Tijelova (Korosante). Vrhunac odbrojavani prvog dijela godine su sveci oko solsticija:  sveti Petar, sveti Ivan, odnosno dani oko solsticija kad je noć najkraća, a dan najduži. To su dani maksimalnog porasta temperatura i sve vrućine nakon toga dana vode ka suši pa se Ilindan 20.7.  (sveti Ilija) smatra najtopliji dan u godini ( Petar žeže, Ilija Pali)

Smiraj donosi sredina kolovoza kad se očekuje nešto kiše i zahlađenje. Dan je tada već kraći i ljetne ekstremne vrućine polako nestaju. To je vrijeme kad se pokreće novi poljoprivredni ciklus sadnje povrća i žita koji će trajati gotovo do kraja godine.

Berba grožđa

Blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije ili dan Velike Gospe 15. 8. zapovjedni je svetac kojim se upravo obilježava početak poljoprivrednih događanja do kraja godine. Isto tako od ovoga dana vrijeme se mjeri do Božića u intervalima koje narod naziva Trice.

Trice su vremenski period od tri tjedna između kojih stoji svetački dan. U šest trica koliko staje u periodu do Božića protječu jesenski poljoprivredni radovi. Ljudi se orijentiraju u vremenu i rasporedu rada ovisno u kojoj su trici. Tako se od Velike gospe do blagdana Rođenja Blažene Djevice Marije (8. 9.)  ili po naški Male gospe sadi kupuse i repu i od tud poslovica: Velika Gospa velika glava i Mala Gospa mala glava, misleći se na glavu kupusa.

Nakon Male Gospe počinje berba grožđa ili trganje i traje do svetog Mihovila ili Mijova dana 29. 9. Sljedeća trica je od Mijova dana do svetog Luke odnosno Lučin dana 18.10. kada se sadi žito. Nadalje, od Lučina  dana do svetog Martina ili  Mratinja dana 11.11. sadi se mahunarke, bob i bobicu. Od Mratinj dana do Nikoj dana 6. 12.  kupe se masline i pravi ulje, premda se ovaj posao znalo produžiti sve do siječnja. Međutim tu se već spominje sveta Kate 25. 11. i sveta Vara, Barbara 4. 12. koje Konavljani posebno vole.

Pravljenje vina

U poljoprivrednim aktivnostima od Nikoj dana do Božića je vrijeme rezervirano za preradu mesa. Nikoj – prikoj je uzrečica ovoga perioda. Kao i Sveti Toma goni prace doma! koji je kraj sezone klanja. U vremenima prije hladnjaka meso se spremalo na razne načine da se sačuva za cijelu godinu. Soljenje, sušenje cijelih komada ili kobasica i krvavica (đevenica), prerada masnoće i drugi poslovi oko klanja životinja odvijaju se u hladno doba godine kako bi se meso sačuvalo. Upravo u ovo vrijeme najviše će mesa trebati i za razna slavlja. Vrijeme posljednjeg mjeseca do Božića je vrijeme uzastopnih svetaca i svetica, krsnih imena, zaruka, vjenčanja. Mesna hrana je obavezna na svetkovinama. Tijekom tjedna, a naročito u proljeće ljudi su jeli manje mrsno nego danas. Jelo se dosta kupusa i ostalog povrća sa lardom ili maslinovim uljem. Kruh je bio od žita cjelovitog zrna pa je taj oskudni obrok bio kvalitetniji nego je danas. Stoga su jelovnici za svetkovine bili pretežito mesnog sadržaja.

 U posljednjoj trici do Božića naredali su se sveti Nikola 6.12., Gospa Nikolina 8.12., zatim sveti Lucija 13.11. Tu su i dani kojima se odbrojava Advent: Materice i Očići i Djetinci te Badnjak i Božić.

Slavljenički duh potrajati će do Vodokršta, odnosno Blagdana Tri kralja, a u tom tjednu još će krsno ime slaviti oni koji štuju svetog Stjepana (26. 12.), svetog Ivana (27. 12.) i Novu godinu. Nakon toga dan polako počinje rasti a svetkovina neće biti gotovo sve do Uskrsa.

Najkraće,  ovako izgleda konavoski hod kroz godinu. Suživot s prirodom iznjedrio je ritam svakodnevnice stanovnika Konavala na način koji ih najbolje podržava. U tom ritmu sveci zaštitnici su pronašli svoje pravo mjesto kako bi osigurali zagovor onostranog za blagoslov kroz godinu.

Ilustracije na blogu su slike i crteži Mija Šiše Konavljanina  (1946. - 2017.)