U spomen na Balunče i ostale konavoske šaptače zmijama
- prije 2 dana
- 3 min čitanja
Uz Uskrs dva su važna dana koja obilježavaju proljeće u Konavlima. Dan Blagovijesti 25.3. koji je najbliži proljetnoj ravnodnevnici i Đurđev dan 23.4. nakon kojeg više nema povratka zimi. S ovim datumom u Konavlima počinje pramajeće, odnosno period prema ljetu. U periodu između ova dva datuma priroda se potpuno zazeleni, a s njom i ostali život. Ptičji pjev je sve glasniji, a iz zimskih skrovišta izlazu zmije, blavori, gušteri i ostali gmazovi koji ne vole zimu.
Kako je u Konavlima strah od zmija općeprisutan i slobodno mogu reći pretjeran, postojali su razni običaji koje su seljaci prakticirali kako bi otjerali zmije od kuće. Svakog 25.3. skupile bi se bijele krpe koje bi se palilo oko kuće da otjeraju zmije. Na vrata štala bi se stavljalo mliječar da tjera zmije od štale. Ipak, znalo se da svaka kuća ima svoju zmiju i da bezopasne zmije kućarice uvijek žive uz čovjeka.
Đurđev dan donosi bujnu travu pa i stanovnici najhladnijih dijelova Konavala na ovaj dan svu svoju stoku potjeraju na pašu uz zagovor sv. Đurđa kojeg se smatra zaštitnikom stočara i zemljoradnika. Osim toga, zaštitnik je on vojnika i štiti od zmija jer legenda kaže da je ovaj svetac popio zmijski otrov koji mu nije naškodio nakon što se prekrstio.
Svetac je ovo kojeg se prikazuje uvijek kako ubija zmaja. U saločama starih konavoskih kuća uz prikaz Gospe i Isusa najčešće bi sveti Đurađ koji ubija zmaja stajao na zidu. A bio bi obavezan u kućama kojima je Đurđev dan bio krsno ime (Močići, Mikulići) ili prisluga (Stravča). Koliko god da je različitih značenja u tom prikazu konavoska djeca su se odgajala da je ovaj svetac veliki zaštitnik od zmija.
Baš ove godine na dan svetog Đurđa u Zavičajnom muzeju Konavala održano je predavanje o zmijama u konavoskoj tradiciji. Predavanje je održao povjesničar Ivan Timon Kus koji je svoj diplomski rad na temu narodnog liječništva u Konavlima krajem 19. i početkom 20. stoljeća obranio 2025. godine. Na predavanju se okupio zaista veliki broj ljudi što svjedoči o popularnosti ove tematike koja u Konavlima ne jenjava.
Usmena predaja koja je do sada zabilježena u Konavlima na temu zmija i zmajeva je zaista velika: od Kadma i Harmonije koji su se pretvorili u zmije i povukli u konavosko podzemlje, preko sv. Ilara koji je ubio zmaja u Šipunu, nadalje, predaje o zaštiti od zmija, svjedočanstava o susretima sa zmijama do svetog čovjeka Balda Radovića, Balunče, za kojega se zna u svakoj konavoskoj kući jer je mnoge ljude i životinje spasio od smrtonosna ugriza zmije. Dovoljno je bilo samo doći do njega i on bi sve već znao i postupao. Djelovao je prije i nakon 2. svjetskog rata pa svi u Konavlima znaju neku od anegdota vezanih uz ovog čovjeka. Ljudi su se čudili njegovoj vidovitosti kao i njegovoj sposobnosti da komunicira sa zmijama, ujedno ga poštovali i bojali ga se.
Osim toga poznavao je trave, izrađivao je lijekove za razne bolesti. Znao je kad je netko bolestan, ali ne bi pomagao dok ga se ne bi tražilo. Balunče je učio ljude da su zmije plaha i dobra bića, nije psovao i bio je izrazito pobožan. Govorio je da u konavoskom podzemlju žive tri ogromne zmije koje se ne usudi pozvati bez još nekoga tko ima ovakve moći. A ostale zmije je pozivao zviždukom, a vraćao na njihova mjesta šapatom.
O Balunču je prije dvadeset godina Miljenko Jergović napisao tekst kojeg možete pročitati ovdje: https://www.jergovic.com/ajfelov-most/balunce/. A kazivanje njegova unuka Balda Radovića i engleski Jergovićev tekst na: http://www.croatia-in-english.com/balunce/
Osim Balunče, u Konavlima se spominje još jedan čovjek koji je ljude i životinje liječio od zmijskog ugriza. Bio je to Frano Vrtović u Vitaljini za vrijeme 2. svjetskog rata. Priča se i za njega kao i za Balunče da bi na podu nacrtao krug do kojega bi zmije došle kad bi ih pozivao.
Ovi izuzetni ljudi, zaštitnici zmija i ljudi ostali su nedovoljno prezentirani u našoj javnosti. A tema o zmijama, premda uvijek atraktivna, u današnjoj akademskoj zajednici nema cjelovito uporište. Upravo je to i razlog zbog kojega je tako mali broj znanstvenih i stručnih radova na ovu temu. A pregršt je kazivanja, svjedočanstava i uspomena. Kako godine prolaze usmena predaja o posebnom čovjeku Balunče i zmijama se prenosi dalje. Ovo predavanje u muzeju nas je podsjetilo koliko je važno s vremena na vrijeme podsjetiti se ovih priča i održavati ih na životu.
