I za ples i za priču - jednostavna gudačka glazbala u Konavlima

Lijerica i gusle su tradicijska glazbala s gudalom koja imaju važnu ulogu u glazbenoj kulturi i povijesnom pamćenju hrvatskog naroda. Njihova upotreba i značenje razlikuju se ovisno o prostoru u kojem su se razvijala. Oba glazbala svjedoče o povezanosti glazbe, povijesti i svakodnevnog života.

Pavo Martinović, gusle player, early 1970s

Važno je istaknuti da gudački instrumenti kakve danas poznajemo nisu bili poznati u antičkoj Grčkoj i Rimskom Carstvu, već se njihova pojava veže uz srednji vijek. Tada pod utjecajem istočnih tradicija dolazi do njihova postupnog prihvaćanja i prilagodbe u različitim europskim sredinama.

Lijerica je vezana za mediteranski kulturni prostor. Kod nas je nalazimo u južnoj Dalmaciji, Dubrovačkom primorju, u Konavlima te na otocima Mljetu i Hvaru. Najstariji poznati primjerak lijerice koji se čuva Etnografskom muzeju u Zagrebu potječe iz 1820. godine, a izrađen je na otoku Hvaru.

Gusle, collection of Mijo Šiša Konavljanin, Mihanići

Gusle su vezane za širi euroazijski tradicijski sloj, kod nas najzastupljenije u dinarskom prostoru. Najstariji zapisi o guslama na našem području bilježe se u 15. stoljeću. Gusle se izrađuju od jednog komada drva. Tijelo je izdubljeno nalik na zdjelicu preko koje se nateže ustrujana jareća koža koja stoji kao pokrov. Imaju dug, ravan vrat na vrhu kojega se najčešće nalazi prikaz vlasnika ili nekog junaka. Prikazi životinja na vratu gusala nisu zastupljeni u Konavlima kao u drugim dinarskim krajevima. Konavoske gusle često imaju gudalo u obliku zmije na kojemu je napeta konjska dlaka.

Gusle su jednožično, rjeđe dvožično tradicijsko glazbalo s gudalom. Karakteristične su za dinarsko područje Hrvatske, uključujući Liku i Dalmaciju, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije. Osnovna funkcija gusala jest pratnja epskog pjevanja. Guslar svira i istovremeno prenosi usmenu predaju. Stoga gusle imaju izraženu narativnu i memorijsku ulogu u očuvanju povijesnih i mitskih sadržaja.

The competition of Konavle gusle players, the beginning of 20th century

Za razliku od gusala, lijerica ima drveno rezonantno tijelo bez kožnog pokrova te kratki vrat na kojem su zategnute tri žice. Na tijelu glazbala ispod žica nalazi se jedan ili dva zvučna otvora. Ova današnja lijerica koju poznajemo organološki je povezana sa srednjovjekovnim lirama mediteranskog prostora. U širem kontekstu, ovaj se instrument može pratiti na području čitavoga bizantskog kulturnog kruga.

Stjepan Marinović, lijerica player, 2025

Lijerica se za razliku od gusala najčešće koristi u plesnoj i svjetovnoj praksi, osobito kao pratnja tradicionalnim plesovima, poput Linđa. Tako ostvaruje zabavnu i društvenu funkciju.  U suvremenom kontekstu, lijerica se pojavljuje i u umjetničkim rekonstrukcijama srednjovjekovne glazbe. Hrvatska muzikologinja i pjevačica svjetskog ugleda Katarina Livljanić u okviru umjetničkog projekta Judita, temeljenog na istoimenom tekstu Marka Marulića, rekonstruirala je glazbeni sloj djela oslanjajući se na gregorijanske i glagoljske izvore srednjevjekovne Dalmacije. U njenim rekonstrukcijama lijerica je jedno od korištenih glazbala. Time se dodatno potvrđuje povijesna, estetska i kulturna vrijednost lijerice unutar hrvatske glazbene baštine.

U glazbenom smislu gusle proizvode jednoličan i ritmički naglašen zvuk koji podupire govoreni tekst, dok lijerica omogućuje melodičniji i raznovrsniji glazbeni izraz. Dok su gusle simbol usmene  epike i povijesnog pamćenja, lijerica je glazbalo plesne i društvene tradicije,