Crkve Konavala: kameni svjedoci jedne pogranične povijesti

Malo je krajeva u kojima crkve tako izravno pripovijedaju povijest zajednice kao u Konavlima. Od skromnih grobnih kapelica uz srednjovjekovne nekropole do župnih crkava, svaka od njih nosi trag nekog prijelomnog trenutka: dolaska nove vlasti, vjerskih sukoba[1], ratnog stradanja ili obnove.

Prije nego što Konavle uopće postanu dio Dubrovačke Republike, kršćanstvo je ovdje već imalo dugu povijest[2]. Ipak, valja razlikovati što je od te povijesti čvrsto dokumentirano, a što ostaje predaja. Antički Epidaur, današnji Cavtat, imao je vlastitog biskupa već od 530-ih godina: na Prvom salonitanskom saboru (530., prema nekim izvorima 533.) spominje se biskup Fabricijan, a krajem 6. stoljeća i biskup Florencije, čiji je spor sa salonitanskim biskupom rješavao sam papa Grgur I. Veliki. To je posvjedočeno u pisanim, crkvenim izvorima. Grad je razoren oko 615. u avarsko-slavenskim pustošenjima, a izbjegli biskup i stanovništvo, prema predaji, sudjeluju u osnutku Dubrovnika.

Crkva sv. Pavla

Arheološki, međutim, u samom Cavtatu dosad nisu pronađeni materijalni ostaci starokršćanske crkvene arhitekture. Najraniji materijalni trag crkvene arhitekture u Konavlima nalazimo u kamenoj tranzeni (probušena kamena rešetka koja je nekad zatvarala prozorski otvor) na crkvi sv. Pavla u Paljem Brdu. Danas se nalazi ugrađena kao spolija; ponovno iskorišten građevni element, izvan izvornog konteksta. Crkva je mlađa, ali prema arheološkoj literaturi[3],[4] tranzena se datira na kraj 8. stoljeća.

Crkva sv. Dmitra

Konkretniju građevinu ranog kršćanskog razdoblja nalazimo u crkvi sv. Dmitra u Gabrilima, starohrvatskoj predromaničkoj građevini iz 11. stoljeća[5]. Uz nju stoji nekropola stećaka, a na kamenoj škropionici uklesan je reljefni grčki križ ranoromaničkih stilskih obilježja. Ovo je jedno od rijetkih mjesta u Konavlima gdje arheologija, a ne samo predaja, potvrđuje da je crkva doista toliko stara.

Crkva sv. Barbare sa stećcima

Unekoliko drugačija priča stoji iza crkve sv. Barbare iznad Dubravke. Sadašnja kapelica potječe tek iz 1889., ali stoji na mjestu starije crkve[6]. Oko nje se prostire najveće i najbolje očuvano srednjovjekovno groblje u Konavlima sa 104 stećka[7] datirana u 14. i 15. st. Ovaj lokalitet 2016. godine uvršten je na UNESCO-v popis svjetske baštine.

Prekretnica u konavoskoj vjerskoj povijesti dogodila se u 15. stoljeću nakon što Konavle dolazi u posjed Dubrovačke Republike. Zatečeno stanovništvo bilo je vjerski mješovito pa je Republika 1429. odlučila u Pridvorju sagraditi franjevački samostan sv. Vlaha, opisan kao najveći graditeljski pothvat u tadašnjoj konavoskoj povijesti. Kao rezultat čestih promjena vrhovne vlasti, u Konavlima je prije 1419. prisutno katoličanstvo, pravoslavlje i Crkva bosanska. Izgradnjom samostana i crkve u središtu Konavala, tik uz Knežev dvor, te aktivnom evangelizacijom, dolazi do centralizacije crkvene strukture. 

Franjevački samostan u Pridvorju

Samostan je više puta stradavao; u potresu 1667., crnogorsko-ruska vojska spalila ga je 1806.[8], u potresu ponovno 1979., a najteže u Domovinskom ratu 1991., kada su i crkva i samostan spaljeni. Njihova poslijeratna obnova postala je, u lokalnoj svijesti, simbol obnove same zajednice.

Prateći rast stanovništva, iz dviju izvornih župa (Cavtat, Pločice) postupno se od 15. do 18. stoljeća izdvajaju nove župe: Gruda (sredina 15. st.), Pridvorje (1584.), Mrcine/Dubravka (1731.), i naposljetku Čilipi (1731./1746.).

Franjevački samostan sv. Vlaha u Pridvorju, svojim religioznim značajem, veličinom i centralnom lokacijom, s vremenom postaje i značajno središte kulturnog i političkog okupljanja Konavljana. Međutim, i ostale konavoske crkve imale su značajnu ulogu u svakodnevnom životu sela. To najbolje ilustriraju bratovštine, laičke udruge vjernika vezane uz mjesnu crkvu. Jedan dokument s kraja 16. stoljeća, pronađen u dubrovačkom arhivu, poimenično navodi čak 61 bratovštinu u Konavlima; gotovo svako selo i zaselak imalo je svoju bratovštinu. Sačuvane matrikule (statuti) iz Cavtata (1701.), Gornjih Mrcina (1754.) i Vatasa (1755.) pokazuju da su bratovštine bile istovremeno karitativne organizacije (briga o bolesnima, pokop siromašnih), sudbena tijela (gastald je smio presuditi u manjim sporovima) i, po riječima istraživača A. Marinovića, stvarni predstavnici seoskog stanovništva pred gradskim vlastima Republike, to jest svojevrsna spona između sela i grada[9].

Folklorna priredba ispred crkve sv. Nikole u Čilipima

U Konavlima danas, crkveni prostori i trgovi ispred njih, osim u vjerske svrhe, redovito služe kao prostori za seoska događanja, svadbe, političke skupove, koncerte, festivale i folklorne priredbe. Evo nekoliko najistaknutijih konkretnih primjera.  Stari očuvani običaji crkvenih procesija za Tijelovo kad se posipaju trgovi cvijećem, te svečanost sv. Antuna u Pridvorju u samostanu. Folklorna priredba u Čilipima na trgu ispred crkve sv. Nikole je najdugovječnija i najpoznatija kulturno - turistička manifestacija u Konavlima. Svake nedjelje od Uskrsa do kraja listopada, odmah nakon svečane svete mise, na trgu ispred crkve sv. Nikole u Čilipima održavaju se nastupi folklornog ansambla. Festival umjetničke i klasične glazbe „Glazba i Riječ” redovito koristi sakralne prostore diljem Konavala za svoje programe. Franjevački samostan sv. Vlaha u Pridvorju jedno je od glavnih kulturnih žarišta unutrašnjosti Konavala. Unutar samostanskog kompleksa i njegove crkve održavaju se koncerti klasične i sakralne glazbe, izložbe, te dramske predstave (često u sklopu programa „Proljeće u Konavlima” ili ljetnih kulturnih večeri). Također, tamo djeluje i suvremeni Arheološki muzej koji posjetiteljima prezentira bogatu lokalnu povijest. Pojedine crkve imaju stalne kulturne postave koji nadilaze isključivo vjersku namjenu. U Cavtatu, u sklopu crkve sv. Nikole, nalazi se bogata Zbirka slika (Pinakoteka) što privlači ljubitelje umjetnosti.

Da sumiramo, osim što još uvijek aktivno žive svoju vjersku službu, konavoske su crkve živi svjedoci povijesti ovog kraja; od ranog kršćanstva u Cavtatu, predromaničkih ostataka u Gabrilima, stećaka kod Dubravke i drugdje, političko-kulturne funkcije Franjevačkog samostana u Pridvorju, postupnog širenja župa prateći naseljavanje, pa do bratovština kao tkiva seoske samouprave, te suvremenih kulturnih manifestacija vezanih uz crkve koje predstavljaju ključan spoj tradicije, kulture, umjetnosti i turizma.

-----------------

[1] Kapetanić, N., Vekarić, N., Stanovništvo Konavala, Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU Dubrovnik, 1998, str. 43-45.

[2] Ibid., str. 36-45.

[3] Žeravica, Z., Ranosrednjovjekovna kamena tranzena na crkvi Sv. Pavla u selu Palje Brdo u Konavlima, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, vol. 21, Zagreb, 2004., str. 129.

[4] Žeravica, Z., Konavle – križevi kao simbol kršćanstva na srednjevjekovnim kamenim nadgrobnim spomenicima – mramorima, u Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, Vol. 42. No.1, 2009, str. 444.

[5] Fisković, I., Pogled na crkvene spomenike iz srednjeg vijeka u Konavlima, u: Konavle u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti 1, Dubrovnik, 1998, str. 266-271.

[6] Perkić, D., Stećci kod Crkve sv. Barbare u Dubravci, Konavle, u Zbornik Dubrovačkih muzeja, br. 4, Dubrovnik, 2017., str. 69.

[7] Ibid, str 67-138.

[8] Badurina, A. 1996. Franjevački samostan u Pridvorju. Radovi Instituta za povijest umjetnosti, Vol. 20. Str. 123-133.

[9] Marinović, A. 1998. Bratstva u Konavlima – lokalni organi vlasti za doba Dubrovačke Republike [Confraternities in Konavle – local organs of authority during the era of the Republic of Dubrovnik]. Konavle u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Vol. 1. Dubrovnik. Str. 111.